Un resolution srebrenica
Naser Orić
Naser Orić (3. ožujka1967.) brigadirArmije RBiH i zapovjednik obrane Srebrenice tijekom rata u BiH.
Vojna karijera
[uredi | uredi kôd]Naser je obavezni vojni rok u SFRJ odslužio tijekom 1985. i 1986. godine kao pripadnik AKBOJNA. Iz JNA je izašao s činom desetnika. 1988. polazio je šestomjesečni tečaj za policajca u Zemunu. Pripravnički staž odslužio je u Beogradu. Dvije godine pohađa tečaj za specijalca. Potom je, kao pripadnik posebne jedinice za specijalne zadatke MUP-a Srbije poslan na Kosovo . Po povratku postaje tjelohraniteljSlobodana Miloševića i sudjeluje u uhićenju Vuka Draškovića. 5. kolovoza1991. godine raspoređen je u postaju javne sigurnosti u sarajevskojIlidži, odakle je krajem 1991. godine premješten u Srebrenicu. Zapovjednikom postaje u Potočarima postaje 8. travnja1992. godine. Nedugo zatim, tamo je osnovana teritorijalna obrana, a Naser postaje zapovjednikom. Iste godine, u mjesecu lipnju, imenovan je i zapovjednikom Teritorijalne obrane Srebrenice, te s tom funkcijom sudjeluje kao član Ratnog predsjedništa BiH 1. srpnja 1992. godine. Krajem godine, pod nadležnost mu spada veće geografsko područje, u koje ulaze i općine Bratunac, Vlasenica i Zvornik.
1. siječnja1994. godine, sve jedinice pod zapovjedništvom Nasera Orića preimenovane su u "Komandu 8. operativne grupe "Srebrenica" Armije Republike Bosne i Hercegovine". 12. srpnja iste godine unaprijeđen je u brigadira. Početkom 1995. godine, njegova 8. operativna grupa postala je 28. divizija 2. korpusa Armije RBiH, a on ostaje njenim zapovjednikom sve dok u svibnju 1995. godine nije napustio Srebrenicu.
Suđenje u Haagu
[uredi | uredi kôd]Haaški sud ga je 30. lipnja 2006. osudio na dvije godine zatvora za indirektnu odgovornost ratnog zločina ubojstva 7 i mučenje 11 srpskih zarobljenika u razdoblju od 1992. do 1993. godine.[1] Kako je u sudskom pritvoru proveo tri godine, dva mjeseca i 21 dan, nakon donošenja presude pušten je na slobodu.[2] Dana 3. srpnja 2008. godine međunarodni sud u Haagu pravomoćnom je odlukom oslobodio Orića svih optužbi.[3]
Poslije puštanja iz Haaga
[uredi | uredi kôd]Nasera Orića je policija BiH uhitila 3. listopada 2008.[4] Optužen je u studenom 2008. za iznudu 240 000 konvertibilnih maraka i ilegalno posjedovanje oružja.[5]
Srpski Interpol je, 2. veljače 2014., izdao uhitbeni nalog na zahtjev srpskog ministarstva pravosuđa za ratne zločine počinjene protiv srpskih civila 1992., u selima oko Srebrenice.[6][7]
Švicarska policija je 10. lipnja2015. uhitila Nasera Orlića prema tjeralici srpskog ministarstva pravosuđa jer se sumnjiči za zločine nad Srbima u Podrinju 1992. godine.[8]
Izvori
[uredi | uredi kôd]- ↑IT-03-68-T, ICTY, str. 269, t. 783
- ↑IT-03-68-T, ICTY, str. 269, t. 784
- ↑Oric, IT-03-68-A, ICTY, str. 64
- ↑Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. listopada 2008. Pristupljeno 18. svibnja 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ↑
- ↑Arhivirana kopija(PDF). Inačica izvorne stranice(PDF) arhivirana 8. ožujka 2014. Pristupljeno 18. svibnja 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ↑Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. veljače 2014. Pristupljeno 18. svibnja 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ↑Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. lipnja 2015. Pristupljeno 11. lipnja 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
Vanjske poveznice
[uredi | uredi kôd]Emil vlajki biografija vuka Emil Vlajki (1942.) hrvatski je bosanskohercegovački politolog, sveučilišni profesor, te od 15. studenoga 2010. do 24. studenoga 2014. potpredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskoga naroda. Naveden izvor.